KNJIŽEVNI SUSRETI ili PISAC I NJEGOVO DJELO
1
[Sjedi na šolju, pusti si na volju, zapali blag cigar i trljaj rdeči kar, otvori širom prozor i poseri se nazor]
Zovem se Ib i dolazim iz Iberije. Iberija je osiromašena zemlja u kojoj živi nekolicina plemena. Moja žena je iz susjednog plemena, a naš sin je, po slici i prilici, međuplemensko dijete koje je veselo i sretno. Osnovali smo malu zajednicu u kojoj je i Mara, te životarimo na pustopolji i u neimaštini. Tako se barem priča o mojoj maloj obitelji, prijateljima i zemlji, a odakle dolazim nije, napose, ni važno.
2
AirXonix me uveseljava proteklih dana. To je jedina zabava koju imamo u Iberiji. Nažalost, ja imam neregistriranu verziju (tek sedam nivoa) koja me ne može zadovoljiti, jer ih brzo prođem. Registrirana verzija je 14$, ali nama nedostupna pošto nemamo kreditne kartice itd. Međutim, i to je nešto – procentualno osvajanje prostora u sedam nivoa sa propelerom na vrhu glave. Najviše me brinu plavi upitnici. Ne znam šta ću pokupiti kada krenem prema njima. Volim srce, uskličnik, sat i A.
3
Tašo i ja smo se sinoć penjali poluosvjetljenim stepenicama do Malog. Mali živi u šestokatnici sa pogledom na park u kojem je, prije izvjesnog vremena, posječeno drveće. Kojeg li sranja. U društvo nismo uspjeli namamiti niti jednu ženu. Mali je otvorio, negostoprimljivo kao i uvijek, i otišao vidjeti šta se dešava sa veš mašinom koja je ispuštala zvuke netipične za njezin rad. Tašo je sjeo. Mali je stajao pokraj mašine i zurio u bubanj. Prišao sam i okrenuo neki prekidač, a mašina poče primati vodu. Pogrešno.
Anna i Lea Lu su otputovale i stan je bio prazan. Mali je pronašao mir, barem na nekoliko dana. Soba je sličila dobro opremljenom bunkeru. Zatvorili smo vrata, sjeli i počeli pušiti.
"Koji bed", reče Tašo.
"O kej je. Ima korijenja, ali je dobra", odgovori Mali.
"U, koja hrpa", reče Tašo.
"Ali, ima puno smeća", reče Mali.
"Koji bed", rekoh.
"Fakat", reče Tašo.
"Ima li tome kraja?", upita Mali.
"Nema definitivno", odgovorih.
Nastavili smo pušiti. Ogovarali smo Šofera i sredovječnu ženu Marelu. Žalili smo nad Šoferovom sudbinom. Mali i Tašo prepričavaju put u Padovu.
"Koji bed", reče Mali.
"Ne mogu shvatiti šta se dešava sa Šoferom", rekoh.
"Ni rođena majka ga ne prepoznaje", reče Tašo.
"Koji bed", rekoh.
"Fakat", reče Tašo.
Nastavili smo pušiti. Na plejeru se vrtio soundtrack lola rennt. Šofer je, što bi rekli, bio pravi dasa. Otišlo je sve u vjetar, a povratak je malo vjerovatan. Tužna Šoferova sudbina uzrokovala je šutnju među nama.
"Koji bed", napokon se oglasih.
"Šta je sad?", upita Tašo.
"Nemamo ni jednu ženu u društvu", rekoh.
"Jesi dosadan sa tim ženama", reče Mali.
"Jebo te, što nisi doveo mlade studentkinje; daš im 10 i svoju adresu", rekoh.
Mali je asistent na faksu, ali njegova posvemašnja stidljivost te suzdržanost i zatvorenost odbojne su mladim djevojkama. Možete zamisliti kakva su to bedra, kakve samo mirisne školjke, bijele grudi, itd. Mali ima priliku da razgovara sa djevojkama i iskoristi kontakt da ih povede kamo god hoće. Da ih pozove u sobu/bunker i upozna sa svojim prijateljima koji ih nestrpljivo čekaju. I, naravno, uvijek dođemo do crne hronike koja obavještava pučanstvo o seksualnom zlostavljanju mladih sugrađanki od strane:
1. asistenta sa ekonomskog fakulteta Malog (34)
2. muzičara i producenta Taše (33)
3. pisca Iba (36)
Ali, nigdje ženskog tijela. Samo Tašine noge i Mali koji se izvalio na pod. Pušimo. Skroz je o kej. Potpuno smo obamrli, jedva dohvatim pepeljaru da istresem pepeo, a često padne na ležaj, pod, majicu, jeans.
"Joj, zar još toga ima", govori Tašo i uzima smotuljak između kažiprsta i srednjeg prsta. Otpuhuje dim, iskrice pepela padaju na rukav i po ležaju.
"Koji bed", kaže Tašo.
"Što?", upita Mali.
"Nemam pojma, zaboravio sam", kaže Tašo.
"Koji bed", reče Mali.
"Eh, da... sjetih se, Tatlić je opet pravio svinjarije", reče Tašo.
"Zar opet?", nije nam bilo jasno.
"Fakat moramo nešto uraditi", reče Tašo.
"Fakat", rekosmo.
Vrijeme je da krenemo. U stubištu se hladni zrak penje prema nama. Ulica je raskopana i pusta. Nema čak ni lutalica kojih se toliko plašim.
4
Adaptec AUA-2901I je naziv drajvera koji meni treba; ne radi pržilica, a ljudi iz iza čekaju da im dostavim materijale. Teško se snalazim sa "čudom" kojem, uzgredbudirečeno, treba formatirati disk.
Na ljestvici najboljih rezultata vodi Ib. Najlošiji rezultat je 131853. Sad sam se vratio. Ništa. 112249. Obično na petom nivou počnem griješiti, roza đavolče me ganja okolo, a šarena kuglica izbacuje visoko u zrak.
5
Mali sređuje spiskove, čita imena i upisuje pluseve. Sjedi u sobi/bunkeru, a ja pripremam ručak. Ponedjeljak. Vikend je rezerviran za moju malobrojnu obitelj, a kad mine, prepuštam se prijateljima, otkrivanju njihovih navika i nježnosti. Za ručak pripremam jednostavnu juhu od karfiola, špinat i faširane šnicle.
"Koji bed", ču se glas Malog iz susjedne prostorije.
Odložio sam pregaču, kutljaču i smotuljak te krenuo prema sobi/bunkeru. Prišao sam monitoru.
"U, jebo te, koji bed", rekoh. Uzeo sam smotuljak od Malog i nastavio čitati poruku:
'Dragi moj,
Promatram te već duže vrijeme. Ah, ne mogu dalje šutiti. Nisam mogla prići tek tako na faksu, znaš da je ovo učmala i zaostala sredina. Možeš li shvatiti? Ne oklijevaj, molim te – čekam. Nađimo se negdje!
Tvoja D.'
Mali je preuzeo smotuljak i nervozno poče šetkati po sobi/bunkeru. Zazvoni telefon. Otišao sam javiti se. Tašo. Obična spika, kako je, itd. Zovem ga na ručak, ali nije zainteresiran. Ne znam šta da radim sa pržilicom; ostat će još večeras kod mene, a potom je vraćam Taši.
Mali i dalje šetka. Eto, ukazuje se prilika; kratak napaljen odgovor i riješena stvar. Mali se počinje tresti i sipam mu metaxu. Naiskap je popije i traži još.
Uzeo je rizlu, drum i kutijicu. Sve je istresao na stol, mrvio i miješao. Zatim je uredno posložio mješavinu u rizlu, srolao nekoliko puta i napravio smotuljak. Uvrnuo je vrh.
"Uh, koji bed", govori Mali.
"Fakat", govorim
"A kako to da uradim?" upita Mali.
"Boli te uvo, dođite ovdje, uzmite xtc; najbitnija je nježna koža, boli te kurac ima li ružan nos ili velike uši", završih.
"Šta da joj napišem?", upita Mali.
"Da je čekaš u ulici Pl 6/V ispred zgrade; 08:00 h, 07.10.", odgovorih.
Vratio sam se u kuhinju, isjeckao špinat, istresao ga na ključali puter, dodao mlijeko i sol, te promiješao. Skinuo sam špinat sa plate, izgasio štednjak i uzeo smotuljak iz pepelnice. D. je uspjela namamiti Malog. Mirisni čik je gorio u ruci. Povukao sam dim i krenuo prema sobi/bunkeru. Mali je upravo poslao poruku studentkinji D. Kakav šok!
'Poštovana kolegice,
Lijepo Vas molim da me prestanete kontaktirati poslije ove poruke, te tako spriječimo dalju diskusiju ili natezanje. Ne pokazujem apsolutno nikakav interes za Vas ma kako privlačni bili.
Mali.'
"Koji bed", rekoh.
"Javit će se ona, ne brini", reče Mali.
"Da, fakat će se javiti", rekoh.
"Ako joj je stalo, ponovno će pisati", reče Mali.
"Fakat", rekoh.
Neko bi odustao poslije odbijajuće poruke, ali postoje ljudi koji su uporni i oni mole. Možda je studentkinja D. uporna i odista joj je stalo do Malog (posao je posao). Servirao sam ručak, a dojam da je Mali pogriješio bio je sve izraženiji. Odbiti priliku tek tako – suludo je bilo. I oduglovačiti je pogrešno. Jedemo i šutimo. Još kratko vrijeme smo zajedno i onda ću otići. Mali ostaje sam sa svojim kvadratićima i plusevima.
6
The monkey speeks his mind
Sjedimo kod Ćele. D., Mali, Tašo i Ib. Uglavnom šutimo. Terra je prazna, kao i obično. Edi nam donosi malu Al grudvicu i odmah se počinje žaliti kako je tržište u kurcu, kako je teško nabaviti, kako ničeg nema. Prilika da kupimo kilu je propala. Uzimam Al grudvicu, Tašo mi dodaje papirić, odlazim u wc. Stanje u wc-u je poražavajuće. Smrdi, vodokotlić se raspao, nema daske da čovjek normalno sjedne, nema sapuna, nema papira. Ničeg nema sem rupe koju mnogi, očito je, ne mogu naciljati. Razmotavam grudvicu i slijedi uobičajni kratkotrajni šok. Bilo je boljih dana, definitivno. Indigniran, istresam prašinu u papirić, oblizujem ga i namještam filter. Puštam vodu, ali užas! – nema cijevi – veze između vodokotlića i šolje. Brže-bolje izlazim van, koja patnja.
Mali je sjeban. Taši je svejedno, sjedam do D.
"Crnjak, opet smo prevareni", promumnjao sam.
"Znao sam, moramo nekako zbaviti kilu", reče Tašo.
"Poslije ovoliko godina konzumacije mi nemamo poštenog dilera", odmahivao sam glavom.
"Fakat crnjak", dodade Tašo.
Ponekad zaista ne znate šta pušite. To su čudne kombinacije origana, bosiljka, currya, muškatnog orahčića, kumine; ponekad dobivate robu prokuhanu u tripu. Dosadašnje eksperimente smo preživjeli, a zdravi nismo.
D. je tako podatna. Velike dojke, prosto nevjerovatne, debela guza. D. je bila ogromna u usporedbi sa Malim, ali je trebao toplu školjku koja se nježno pred njim otvara (A. Pisac). Mali je bio zaprepašten kada ju je vidio, no nije mogao pobjeći. D. mu je nudila ljubljenje majmuna, jahanje po njemu, ugođaje na koje Mali, vjerujem, već dugo čeka.
D. je bila spremna ponuditi se za razumnu cijenu.
Platili smo i krenuli prema Pl 6/V. D. je bila napaljena, Mali sjeban, a Tašo je veselo poskakivao. D. je pričala o našoj vezi. Tada je imala šesnaest godina i flaster na arkadi jer je ljosnula prilikom tuširanja. Išli smo na planinu gdje sam vidio da je vrag odnio šalu; bio je radni dan i nigdje nikoga. Šetkali smo i penjali se prema vrhu, tražili mjesto gdje se možemo izvaliti i maziti. Sljedeći dan smo bili kod nje u stanu i uslijedilo je pitanje: "Zašto ga ne staviš; hoćeš li da ti pomognem?"
"Koji bed, zar je prošlo toliko godina?", upitah.
Mali je otključao ulazna vrata. Lift nije radio tako da smo se morali pentrati. D. je koračala ispred mene. O bože, koje butine! Mali je otključao vrata stana i pustio nas unutra. Konačno žena, pa kako god, pomislio sam. U pepelnici sam našao smotuljak te ga pripalih. Tašo mi se pridružio; sjedili smo i pušili. I Mali sjede za stol. D. je šetkala po kuhinji. Nisam mogao shvatiti Malog. Imao je priliku da ga konačno uvali, a on se nećka. Svašta! Pozvao sam D. da sjedne, bezveze je bilo da tako šetka okolo. Mali je donio kafu i šećer. Na plejeru se vrtio soundtrack Delusion (The life we leave behind). Počesmo se dogovarati. Moj prijedlog je bio da se svi uguramo u sobu/bunker; Tašo i ja možemo sjesti na pod, a Mali i D. mogu obaviti stvar na krevetu.
"Nećemo valjda škiljiti kroz ključaonicu", bio sam otresit.
"Nije važno, meni neko treba i, mislim, svejedno mi je; ko god to da bude", reče D., uđe u sobu/bunker i zatvori vrata.
"Koji bed", reče Tašo.
"Fakat", reče Mali i izvadi tri žućkaste tablete.
"Šta sad da radimo?", upitah.
Nismo poremećeni, definitivno, niti smo željeli povrijediti D. Njezina potreba je sasvim jasna (a posao je posao); samo je trebalo ući u sobu. Ali, ko to da bude? Mali je otvoreno rekao da želi jebati je, a šta sada? Mali se, vjerujem, plaši eventualne smušenosti u krevetu, ali tu je xtc i neće biti problema za izvjesno vrijeme. D. je uvijek spremna. Mali je ustao i otrčao do klozeta. Čuli smo riganje, natezanje i bolne uzdahe.
"Mali se sjebao", rekoh.
"Definitivno", reče Tašo.
D. se nije oglašavala. Provirio sam u sobu/bunker i vidio da spava. Izašao sam i tiho zatvorio vrata.
"Ona spava", rekoh.
"Koji bed", reče Tašo.
Mali se vratio potpuno sjeban. Žalio se da je izgubio sočivo, ali nije imao namjeru tražiti ga.
"Smotajte, da nešto zapalimo", reče Mali.
"Ostalo je još za dva", rekoh.
"U, jebo te, šta ćemo poslije?", upita Tašo.
"Nemam pojma", odgovorih.
"Koji bed", reče Mali.
K tome je potrebna legalizacija, da se sjebu jadnici koji žele prevariti te. A prijatelji uvijek kasne.
"Gdje je D.?", upita Mali.
"Sovi", odgovorih.
"Koji bed", reče Tašo.
"Fakat", odgovori Mali.
"Hoćeš ući unutra?", upitah.
"Naravno, ali kasnije", odgovori Mali.
7
Pun samopouzdanja i vidno sretan, Mali otvori vrata sobe/bunkera i mahnu nam. Zatvorio je vrata i nasta muk. Tašo i ja smo osluškivali. Predložio sam Taši da proviri kroz ključaonicu, ali Tašo odbi. Polako sam ustao, zamolio Tašu da ne priča i otvorio vrata sobe/bunkera. Mali je skidao odjeću sa D., tako pažljivo i nježno, i ona nije reagirala. Mali je već bio kod gaćica. Zatim poče skidati odjeću sa sebe. Dođe i Tašo. Mljackao je gledajući velike, strijaste dojke. Mali je krenuo skidati gaćice, ali mu je ud bio potpuno omlitavljen. Mali je uspio skinuti i gaćice, a D. je i dalje spavala. Dlakavo međunožje me dodatno uzbudi. Mali poče milovati bedra i tada se D. promeškolji i okrenu na stomak. U, jebo te, koja guza.
Ali, ud Malog je nevelika gutica među nogama. Šta se dešava?
"Ks, ks", oglasih se.
"Šta je?", tiho upita Mali.
"Hajde, jebo te", tiho rekoh.
"Joj, ne mogu, gledaj kolika je", tiho reče Mali.
Mali siđe sa kreveta i sjede s nama na pod. Tašo ode do kuhinje i donese ostatak smotuljka. Zapalio je i otpuhnuo dim prema otvorenim vratima.
"Karao sam je, fakat", reče Mali.
"Fakat jesi", reče Tašo.
Ostali smo ležati na podu.
8
Pridigao sam se u zoru; svi su spavali. Otišao sam do kuhinje i stavio lončić sa vodom na štednjak. Izvadio sam Al grudvicu iz džepa i istresao sadržaj na stol. Dugo je trajao zamućeni pogled. Zapalio sam cigaretu i neodređeno odmahivao glavom. Počeo sam tražiti posudu sa kafom, ali je nisam uspio naći. Pronašao sam dvije vrećice čaja i uvalio ih u lončić. Dodao kašiku šećera, iscjedio pola limuna i promiješao. Otišao sam u sobu/bunker i probudio D. Velike dojke su uletjele u grudnjak.
Sjela je za stol i posegnula za smotuljkom. Ispružih ruku – plamičak u uvrnutom vrhu. Uzela je šolju sa čajem i otpila par gutljaja.
"Koji vam je kurac?", otpuhujući dim upita D.
"Bed, jebi ga", rekoh.
"Ko me je karao sinoć?", upita D.
"Mali", odgovorih.
"Znači uspjelo je?" upita D.
"Da, uspjelo je; Mali je bio moćan. Tu je lova", rekoh i spustih novčanicu na stol.
"Jebi ga, ničeg se ne sjećam... Šteta", reče D.
"Šteta", rekoh.
"Idemo prošetati", reče D.
"O kej", rekoh.
Izašli smo iz stana, spustili se stubama i udahnuli jutarnji zrak. Bilo je ugodno i toplo. Ljudi su se, uređeni i obrijani, kretali nekamo. Mi smo krenuli prema njezinom stanu, doručak, pričanje i iznenadna menstruacija.
9
"Fakat sam karao sinoć", reče Mali
"Fakat jesi", reče Tašo.
Sjedili smo u bircu i pili kafu.
"Koji bed", reče Mali.
"Šta bi?", upita Tašo.
"Zaboravio sam tablete kod kuće", reče Mali.
"E jebi ga", rekoh.
"Jesi se čuo sa D.?", upita Mali.
"Bio sam jutros s njom", odgovorih.
"Fakat smo kreteni", reče Tašo.
"Nema nama pomoći", reče Tašo.
"Definitivno", reče Mali.
"Koji bed, umalo zaboravih", reče Tašo.
"Šta bi?", upitah.
"Tatlić je ponovno pravio svinjarije", reče Tašo.
"Zar opet?", iznenađeno upitasmo.
"Vrijeme je da i mi počnemo praviti svinjarije", reče Tašo.
"Fakat je vrijeme", rekosmo.
10
Kako se samo podmuklo prikrada roza đavolče. Ali, uspio sam! Peto mjesto za Iba: 137372. Sada je najlošiji rezultat 132314. Isključio sam telefon, ne mogu pričati s ljudima – uživam u riječima koje se nižu. Napravim i poneku pauzu i uvijek uzdahnem vidjevši da gomilica sve je manja. Stimulans (spram ostalih) bez kojeg ne mogu živjeti. K tome je potrebna legalizacija, da pisac nije opterećen kako će nastaviti svoje djelo. Dileri su stvarno pušiona. A prijatelji uvijek kasne.
Zvoni Tašo. Puštam ga da zvoni nekoliko puta.
"Hej, bio je i red", govorim Taši.
"Joj, ganjam te danima", govori Tašo.
Ulazimo u sobu, podižem vratašca plejera, dugo promatram naslagane diskove, uzimam soundtrack lost highway, spuštam vratašca plejera, a na displeju se pojavljuje poruka: no disc. Koji kurac, pomišljam. No disc. E u kurac, pomišljam. Uzimam Soul murder, puštam Cool green world i sjedam sa Tašom. Govorim Taši da smo uspjeli instalirati pržilicu, ali mi treba još dan-dva da spasim podatke sa diska.
"Hoćemo smotati?", upitam.
"Zar još imaš?", u čudu upita Tašo.
"Ostalo je za jedan, može?", dižem obrve prema Taši.
"Ajde, more", zadovoljno odgovara Tašo.
Odlazim do kupatila, otvaram ladicu i uzimam sve što mi treba. Gledam vesele zidare koji prave kuću nedaleko odavde. Kuckaju u drvo, dovikuju se i puše. Njima je lijepo gore na skelama.
Dolazim do Taše koji lista Internet ogledalo, pružam mu smotuljak i pripaljujem. Tašo duboko udiše, te malo dima otpuhuje kroz usta. Pruža mi smotuljak, zadovoljno progutavši pljuvačku. Šutimo neko vrijeme, a onda standarda spika: procesori, tvrdi diskovi, zip i drajveri, rutine, Tatlić. Popili smo kafu, ispričali se i bilo je vrijeme da Tašo krene. Pozdravili smo se i zatvorio sam vrata u prvom hodniku.
11
Danas sam trebao zvati bivšeg poslodavca i pitati za novac koji mi duguje. Ne mogu komunicirati s njima, a govore mi da bih trebao. Iberija je sve siromašnija, a poslodavci varaju ljude i prave od njih ovce. Ja se dobro osjećam sa svojim runom; prestali su me šišati, otpuhujem dim prema otvorenom prozoru, miholjsko ljeto završava i čekam kiše i nižu temperaturu zraka. Zovem D. pitati kakve su mogućnosti nabavke amfetamina u gradu. Nekoliko dana – govori. Eh!
12
Zvoni Mali.
"Gdje si profesore", govorim.
"Lijep pozdrav", govori Mali.
"A fakat si karao", govorim.
"Definitivno", govori Mali.
Smijemo se i ulazimo u sobu.
"Hoćeš neku muziku", pitam.
"Nemoj, neka ovako, neka tišine", govori Mali.
A meni nešto treba. Otvaram vratašca, uzimam Budda, disk počinje da se vrti. Odlazim u kuhinju, vadim fritule (sirotinjski obrok) iz hladnjaka, perem šerpicu i pripremam kafu. Ulazim sa tacnom u sobu, Mali mi pruža smotuljak. Spuštam tacnu na stol i uzimam smotuljak, povlačim dim i kašljucam.
"Hoćeš tabletu?", upita Mali.
"Naravno... da mi je nabaviti amfetamine", odsutno govorim.
"Uzmi", govori Mali i dodaje mi smotuljak.
"Frka mi je, šta da radim?", odsutno upitah.
"Uzmi", govori Mali i dodaje mi tabletu.
Pijemo kafu i šutimo. Razmišljam da moram što prije konektirati se i ponovno poslati mejl. Prozor je širom otvoren, ali dim se zadržava unutra i miris mi draži nosnice. Zvoni Tašo.
"E, vozdra", reče Tašo.
"U pravi čas, i Mali je ovdje", rekoh.
Tašo skida cokule, sklanja ih u drugi hodnik i zatvara vrata. Ulazi u sobu.
"Koji bed."
"Definitivno."
"Zar još toga imate?", Taši nije jasno.
"Ostalo je neke prašine", reče Mali.
Tašo se zavaljuje na kauč i čeka smotuljak.
"Tatlić je nastavio sa svinjarijama", reče Tašo.
"Nemoguće", govorimo.
"Nevjerovatno", govori Tašo.
"U, koji bed", reče Mali.
Tašo je prihvatio smotuljak od Malog i povukao dim. Mara prostire veš koji je oprala, sunce se pojavilo na prozorima, čuje se zvuk automobila. Počinjemo se valjati po krevetima i vrijeme je da Tašo i Mali odu.
Sjedam na stolicu, palim "čudo", čekam par minuta i počinjem tipkati poruku.
13
Danas je bilo loše. 121496 je najbolji rezultat. U trećoj partiji uspio sam postići maksimum do šestog nivoa, a onda sam se prevrnuo zajedno sa tablom. Bio bi to rezultat za high scores, ali u odsutnom trenutku ponesta mi snage.
Iberija je u totalnom rasulu; plemena ponovno izrdkavaju svoje sjeme po glavama moje malobrojne obitelji i prijatelja; i upravo ne znam šta činiti.
Juriš po amfetamine!
