RIBARI
Carveru,
Rano je jutro
i Liam i ja smo pored rijeke.
Liam mrcvari glistu
koju poku?ava zakačiti na udicu.
Lo?im vatru pet koraka od Liama
i pripremam kafu
koju ?elim popiti sa Liamom.
Vatra se jo? nije razgorila,
čitam NME -
ne razmi?ljaju?i kada ću razvuči ?tapove.
Poslije par minuta Liam zaranja glistu u rijeku
i ona se nastavlja uvijati dok je Liam ne izvuče iz vode
i ne zamijeni drugom.
Liam sjeda pored vatre koja se razgorila,
uzima ?olju koju mu pru?am
i otpija nekoliko gutljaja.
Kafa u ?olji se hladi
i postajem nezainteresovan da je pijem.
Liam se vraća do vode,
pet koraka od mene,
sjeda na travu i zate?e silk koji se opustio.
.
.
.
Nekoliko sati poslije,
jo? uvijek sjedimo na istom mjestu.
Sunce se diglo iznad Liamove glave
i tjera ga da počne ?mirkati.
To me veseli dok gledam.
Liam predla?e da se pomjerimo uzvodno:
"Bar 500 metara",
tako je rekao.
Negodujem i mislim da to neće ni?ta promijeniti.
Liam sprema ribarski pribor;
u?urbano i nepravilno - ?tapovi udaraju od zemlju,
gliste bje?e iz konzerve,
udica se zariva u Liamov ka?iprst.
Moli za pomoć.
Odla?em ?olju sa kafom
i prilazim mu.
Udica je duboko u Liamovom mesu.
Krv se slijeva
preko prsta
u rukav.
Ne vidim drugog načina no da sa udicom
otkinem i parče Liamovog ka?iprsta.
To mu govorim.
On ka?e ne.
?eli posjetiti najbli?u ambulantu.
?eli da mu neko uka?e pomoć.
.
.
.
U ordinaciji,
ljekar je skalpelom rezao
Liamov prst
dok nije izvadio udicu.
Liamu su zavili prst
i dali injekciju u debelo meso.
.
.
.
Krenuli smo kući.
Liam se ?ali da ga boli guzica.
Liam se ?ali da ga boli prst.
Liam ?ali za glistama koje su pobjegle.
2001
