CIKLUS 18-10
INDIJANAC ROBIDEAUF
Robideauf ima djeda koji je još uvijek živ
I koji mnogo toga pamti.
Znao je dugo sjediti pokraj mene, indijanac Robideauf,
Guliti naranču i pričati
O Mađarici s kojom je zaručen.
Naranču je jeo u jednom zalogaju,
Strpavši ju cijelu u usta.
Nakon toga bi pitao: “Am I late?”
Govorio je da djed ima 99 godina
I da sjedi okružen njegovim ujacima na fotografiji
Koja ukrašava naslovnu stranicu udžbenika
Iz kojeg amerikanci uče njegov jezik.
Sa Robideaufom nisam dugo pričao.
Posljednji put – kada je već odlazio – ostavio je čizme
I crvenu kapu.
Pomogao sam mu da ponese veliki kovčeg
I spusti ga na mjesto s kojeg će krenuti.
PSEUDOCOCCUS
Muku mučim sa biljnim vašima
Jadni kaktusi
Dani su vlažni,
Sve postaje pljesnivo.
Uživam skidati žive vaši
Pripremiti Marinu iglu i nabijati ih na vrh
Sitne su te vaši; koristim lupu 6x da bi ih ukebao,
A ponekad mi pobjegnu.
Grozim se pomisli da se biljne vaši
Rasplodiše u kolekciji
I postaju otporne na kemijske i prirodne preparate koje koristim pri suzbijanju
Jesen je
Biljne vaši se pomjeraju prema korjenju kaktusa.
Uskoro ih selim u zatvoren prostor
Gdje tonu u zimski san
A s njima i biljne vaši
Fuj
Jer nemoguće je suzbiti te vaši
Echinocereuc fitchii je podlegao pod napadima vaši
Savio se na mjestu gdje su vaši oblikovale bijele vlaknaste naseobine.
Pripremam novi napad:
Fungiset combi!
STROJ
Sjedim na staroj drvenoj stolici –
Dugo sjedim.
Odlazim do kupatila;
Stalno hodam, ustajem i sjedam,
Puše jugozapadni vjetar.
Ti vjetrovi su sentimentalne drolje;
Poklanjaju mi bukete cvijeća sa zaljepljenim porukama.
Prisjete me da još uvijek postoji mali,
Ustajali osjećaj,
Kao sječivo koje se približava glavi.
Žmirkam ispod halogene sijalice.
I kada noć već odmakla je –
Sređujem kosu, nokte, ispiram uši i krećem.
Čeka me dan, pauza, veliki terminali i monitori.
Čeka me prašina razrijeđenih kiselina,
Blagi miris peludi i sićušni kristali koje trpam u usta.
ZBRKA
Negdje je nastala zbrka
I sve od tada dešava se naopako.
Bolesni su zbog toga i stalno pričaju kako taj
Kaos
Mora imati svoj kraj u kojem će učestovati
I vidjeti ga.
Konačno,
Obgrlit će nas zadovoljstvo
I pisat ćemo dugačke putopise s onog svijeta;
Plutajući sa ostalom djecom
I čekajući da se pojavimo u nekom vremenu prije i poslije.
ŠTA JE MOJA SMRT?
Kada je Bog, glasom i stasom zadužen za mene, toliko u kurcu,
kada ne sluša svoju zdravu, božiju pamet,
dopušta da se mučim –
uzima me k sebi na nepristojan način
Takva smrt nije
kao da slupate sebe i svoj automobil
ili
skočite iz aviona a nemate padobran.
