PROSINAC
Sunce se oblačilo u popodnevnoj disharmoniji vječitog gušenja, trajući nekoliko minuta potrebne učtivosti i dijeleći ruševni zid na sjenku i njezinu mater.
Za nekoliko minuta sunce nestaje.
Položaj nejasnog kuta iz kojeg gledam može sliku učiniti još prostornijom; daveći paperjaste boje i doprinoseći prestrašenom prekidu razgovora s Bogom. Ako postoji dijete koje u ruci drži neku igračku i ako je jedan od onih običnih, usranih dana - neka ga ogrnu njime i izbrišu njegov govor.
Prije nekoliko dana jedna starija žena me je natjerala na plač.
U istoj prostoriji gdje sam dugo zadovoljavao sve svoje seksualne potrebe koristeći spužvaste naslonjače od kauča.
Rufin se vratio u grad sa dvije putne torbe.
Nestajanje koje je osjećao za vrijeme leta samo se nadopunilo u trenutku kretanja uskom stazom do aerodromske zgrade. Pokušavao je označiti vrijeme, uhvatiti tananim iskrama novogodišnjih prskalica cijelu krivulju svojih pokreta. Lizati uski otvor u kojem se skupljaju svi zadivljujući sokovi bivalo je sve teže.
U polunesvjestici, Rufin se uhvati za prvu dršku od ulaštenog metala, sabijajući usko lice u blijedi trag s crnim podočnjacima. Iz džepa izvadi poluraspadnutu papirnatu maramicu i obrisa zamagljena stakla na naočalima.
Nikoga poznatog.
Možda je takvo stanje iziskivalo veći napor da nekoga ugleda ili je dugi red u kojem se zadesio sprečavao bilo kakvo gledanje. Svi su čekali u redu da metalnim kašikama uzmu hranu koja je servirana. Hladnoća se vrtila u jedinstvenom prečniku, ne dozvoljavajući da se odvoji od njezinog neprekidnog kuckanja po stolu za kojim je sjedio. Polako, teturajući od ograde, imao je snage da pripali cigaretu i pokuša doći do svojih torbi. Uljuljan blještavim neonima i crtajući koracima neprekidno kuckanje koje je čuo, došao je do izlaza i nakratko zaklopio oči.
„Šta tamo ima?”, upita.
„Nema ništa; sve po starom. Sjedim za računarom i ukucavam priču. Po...”, rekoh.
„Kako si?”, upita.
„Dobro sam. Kako su Sara i Simon?”, upitah.
„Dobro, dobro... Šta ovo prekida?”, upita.
„Ništa...”, rekoh.
„Što se ne javljaš? Zovem te već nekoliko dana.”, reče.
„Čekam i ja tvoja pisma... Obećana...Po...”, rekoh.
„Gdje si ti konju jedan?”, reče.
„Ha, Ha, Ha... Joj, jebem ti...”, rekoh.
Dižem se iz odvoda za vodu koji je smješten na kuhinjskom podu i stajem pred šefa koji je jako nervozan i govori da će sve učiniti da me nikada više ne vidi.
„Bježi mi s očiju”, viče šef.
Ulazim u kancelariju i uzimam sedative.
Šef ulazi sa mnom i govori da napustim kancelariju.
„Gospodine, trebate prevoz?”
Rufinu se učini da sanja oguljene kore zelenih naranči. Uzima sa poda jednu koja ne izgleda tako zeleno. Pretura je po ruci. Baca je u zrak i hvata.
Rufin se teškom mukom dovukao do stana. Širom je otvorio prozor i sklonio razbacanu poštu ispred ulaznih vrata. Iz hladnjaka je izvadio komad gorgonzole i vino. Sjeo je za stol, prešao rukom preko lica i iz džepa izvadio kesicu Drum-a u kojoj je čuvao marihuanu. Savio je smotuljak i zapalio ga poslije male stanke. Otpuhnuo je dim i povukao - odmah nakon - drugi. Naslonio je ruku na rub stola ne bi li osjetio puls. Ustao je na trenutak da zatvori vodu koja je kapala u sudoper. Poslije trećeg dima popio je gutljaj vina, nakon čega je otpuhnuo dim. Sjetio se Kajinih riječi ( „Jebo te kralj, ja postajem narkoman”) i počeo se smijati.
Rufin se vratio u grad sa dvije putne torbe i nikako nije mogao shvatiti da nema nikoga da mu češe leđa i priča svinjarije koje svaki muškarac - prije ili kasnije - voli slušati. Šofer je primjer za to.
Poslije jointa, otpuzao je do kreveta na koji je, verbalno se obračunavši sa svima koje poznaje, sjeo i počeo razmišljati.
Bočica za uzorak govneta bila je spremna.
Svaki put je suosjećao sa laborantom koji ima posla sa silnim govnima koja stižu u laboratoriju u kojoj radi.
„To je gore od posla koji ja radim”, pomisli Rufin.
Odvrnuo je poklopac sa bočice i malom kašikom uzeo parče govneta. To je bio uzorak govneta koji je nosio ime Rufin i koji će, bio je uvjeren, otići na analizu.
Rufinu se učini da negdje griješi. Zavrnu poklopac na umrljanu bočicu, okrenu je prema svjetlu i zagleda se u nju.
