Počeo sam pisati o tvojoj pički, a onda zapravo shvatih kako je uopće ne poznajem. A oči? Daleki svjetovi priviđenja, umorna potraga za nestajućim životom. Draga, gušim se duboko u tvojem tijelu, molim te, nemoj mi pomoći. Danas sam mogao udariti psa na ulici, naglo sam zaokrenuo. Tresao sam se, vozio i razmišljao o tvojoj kosi, koži, usnama. Pas je htio jebati i bio je zbunjen. Želim da me zapišaš, kusat ću tvoju tečnost kao davno majčino mlijeko. Nahrani me sobom, dozvoli da izmigoljim iz ove opne i počnem rasti prema novom sjećanju. Čovjek ne zaboravlja, dugo sjedi zamišljen i pušta da voda odnese zgusnuti talog. Gledam bebe u kolica, sve su to naša djeca; nesvjesna, opčinjena lagana tjelesa. Gledam rašire noge žene u autobusu, crne čarape i crnu bundu; debele prste, ukrašene nokte. Takvu te želim pokraj sebe. Možda je jednostavno jebati, a pas je mogao poginuti.

Želim da tvoj prodrhtaj bude jedini vjetar koji ću osjetiti, žudnja su tvoja stopala koja pratim. Umjesto riječi gledam rastapajuće boje dva upletena tijela. Fotografija iz Frogner parka i ponoćno sunce na bijeloj pozadini.

Ovo pisanje me neće izbaviti. Pas cucla najlonske kese na ivici kontejnera. Nedjeljne zrake se spuštaju niz prljave krovove. Putuješ li? Konture planine se gube u izmaglici neba. Sutra će radnik doći sa kolicima i pomesti će lišće. Prsti ne razaznaju slova. Crvenkasti suton i golo granje. Nenapuštajuća misao o tebi.