Zvonimir Mrkonjić

Pjesnik, esejist, kritik, teatrolog i prevodilac, rođen je 1938 godine u Splitu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Diplomirao je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim studirao režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost kao jedan od posljednjih učenika dra Branka Gavelle. Dugo godina radio je u Dramskom kazalištu Gavella kao dramaturg. Uređivao je dvotjednik Telegram i bio dugogodišnji urednik kazališnog časopisa Prolog.

Zbirke pjesama izašle su ovim redosljedom: Gdje je što (1962.), Zemljovid (1964.), Dan (1968.), Šćap mlohavih (1970.), Knjiga mijena (1972.), Puncta (1972.), Bjelodano crnonoćno (1976.), Nadnevak (1977.), Zvonjelice (1980.), Opscenacija (1982.), Mješte hljeba (1986.), Divlji bog (1987.), Crna kutija (1988.), Pisma u bijelo (1989.), Put u Dalj (1992.), Šipanski soneti (1992.), San, magla i ništa (1996.), Kao trava (1998.) i Gonetanje gomile (2002.).

Osim zbirki pjesama objavio je još knjige: Izum beskraja (1971., književni ogledi), Suvremeno hrvatsko pjesništvo (razdioba/tekstovi, 1971.), Sustav i slika (1980., književni ogledi), Ogledalo mahnitosti (1985., teatrološki ogledi), Naša ljubavnica tlapnja (1992., antologija hrvatske pjesme u prozi, zajedno s Hrvojem Pejakovićem i Andrijanom Škuncom), Antologija francuskog pjesništva (1998., zajedno s Mirkom Tomasovićem) i Međaši (2004., antologija hrvatskog pjesništva dvadesetog stoljeća).